Ko ne želi da BiH dobije Zakon o zaštiti životinja?

BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom Unijom. To je jedan veliki korak na putu prema članstvu u Evropskoj Uniji, ali na našoj državi je i velika odgovornost. Moramo usvojiti na stotine zakona, podzakonskih akata, itd, kao i osigurati njihovu provedbu.

Zaštita životinja i njihovih prava je veoma važna tema u Evropskoj Uniji i Zakon o zaštiti životinja je jedan od zakona koji mora biti usvojen i implementiran od strane bosanskohercegovačkih vlasti. Važno je nagalasiti da naši političari nisu našli ni interesa ni vremena da usvoje ova veoma važan zakon. Mnogi od njih nisu našli financijski interes u zakonu, a mnogi od njih imaju interes u ubijanju životinja. Kako? Mnoga lovačka udruženja imaju dogovor sa političarima na različitim nivoima i granama vlasti. Oni manipulišu sa novcem kojim se plaćaju akciije ubijanja napuštenih pasa. Institucije vlasti daju više novca nego što je potrebno za te akcije, a razlika se dijeli između lovačkih udruženja i vlasti. Da BiH ima Zakon o zaštiti životinja, ne bi mogli dijeliti novac, jer bi se taj novac iz buđeta morali korisiti za finasiranje azila i domova za napuštene životinje, kao i službi koje bi se bavile zaštitom životinja.

7. 10. Vijeće ministara je usvojilo Zakon o zaštiti životinja i uputilo ga je u parlamentarnu proceduru, ali nažalost uvjerena sam da ćemo morati čekati još dugu dok naš parlament ne donese ovaj zakon. 

Takođe, u BiH ne postoji snažan lobby za zaštitu životinja. Uspjela sam u svojim naporima da osiguram međunarodnu pomoć i zahvaljujući mojoj korespondenciji sa institucijama Evropske Unije, koje mogu pomoći u donošenju i implementiranju ovog zakona, te institucije su lobirale za usvajanje Zakona o zaštiti životinja i vrše pritisak na vlasti u BiH. 

Takođe, ima još upornih ljudi koji se više od 10 godina bore za usvajanje Zakona o zaštiti životinja i njihovi napori su veoma značajni, ali postoje i neke nove „snage“ koje žele da postanu  fakotri u zaštiti životinja, ali ne radi životinja i njihove zaštite, nego radi profita. Oni vide odličnu priliku u ovoj situaciji u BiH za zaradu novca i zato ne žele da BiH ima Zakon o zaštiti životinja.

Kako zarađuju novac? Predstavljaju sebe kao velike „zaštitnike životinja“, presetavlju svoje azile i domove za životinje i dobivaju novac za to od stranih organizacija, ali životinje u tim azilima su u užasnom stanju.

Gdje je novac? Niko ne zna.

Zakon o zaštiti životinja im ne odgovara, jer jednom kada se zakon usvoji, azili će biti obaveza i svi će imati pravo da znaju gdje novac odlazi i gdje su živoinje iz azila.

Ove osobe od velikih riječi, a bez ikakvih akcija su svijesne da ne mogu uzimati novac ni za što kada BiH dobije zakon.

Komentariši